Grad Poreč
Grad Poreč, star gotovo dvije tisuće godina, nalazi se u luci koju od mora štiti otočić Sveti Nikola. Zbog svog izvanrednog geografskog položaja, danas je jedan od najjačih turističkih centara u Hrvatskoj. Grad prelijepih kulturno-povijesnih spomenika, primjerne hortikulturne uređenosti i čistoće, svakovrsnog smještaja i bogate ugostiteljsko-turističke ponude, posebno sportsko-rekreacijske, najčešća je meta europskih turističkih putnika u Hrvatsku.
Poreč je drugi najveći istarski grad prema broju stanovnika, prema Popisu iz 2011. ima ih ukupno 16.696. Grad Poreč rasprostire se na području od 139 km2.
Poreč je naseljen još od prapovijesti. Tijekom 2. stoljeća prije Krista, rimski je castrum podignut na sitnom poluotoku, koji je bio 400 m dug i 200 m širok, i na kojem danas stoji jezgra staroga grada. U 3. stoljeću grad je već imao organiziranu kršćansku zajednicu i ranokršćanski crkveni kompleks. Aachenskim mirom 812. između Franačkog i Bizantskog Carstva Istra službeno postaje dio franačkog Carstva. Raspadom Franačkog Carstva u Istri se formiraju samostalne komune, uključujući i Poreč. Status samostalnog grada će zadržati do 1267. kada se Poreč stavlja pod zaštitu Venecije postavši prvim posjedom Republike Sv. Marka u Istri. Gubitkom samostalnosti grad zapada u polaganu dekadenciju. U 14. i 15. stoljeću Poreč postaje grad trgovaca i obrtnika i tada se grade neke od njegovih najljepših palača, palača Zuccato, palača Parisi – Gonan i druge. Kroz 16. stoljeće pogađaju ga mnogobrojni ratovi u kojima sudjeluje Mletačka Republika pa i epidemije raznih bolesti, prvenstveno kuge, te stanovništvo stalno opada tako da je grad 1630. godine imao svega 30-ak stanovnika. Od 1861. Istra dobiva svoju samoupravu i Poreč postaje sjedište pokrajinskog parlamenta: Istarskog Sabora (Dietà istriana). Tokom 19. stoljeća Poreč postaje poprište nacionalnih ideologija, talijanske s jedne strane i hrvatske s druge strane. U isto vrijeme grad, kao i cijela Istra, doživljava modernizaciju i gospodarski razvoj, pa je tako početkom 20. stoljeća uspostavljena željeznička linija Poreč – Trst, poznatija kao Parenzana, a zbog turizma se grade i prvi hoteli. Nakon Prvog svjetskog rata Austrija propada i grad dolazi pod talijansku upravu. Godine 1947. Istra, a s njom i Poreč postaju dio Jugoslavije, dok sam grad napušta između 80% i 90% njegovog stanovništva i odlazi u egzil u Italiju. Jugoslavensko razdoblje karakterizira industrijalizacija i izgradnja turističkih kapaciteta. Godine 1991. dolazi do promjene na razini države kada Hrvatska proglašava nezavisnost od Jugoslavije i Poreč kao dio Hrvatske ulazi u novo razdoblje.
Stari je grad Poreč sačuvao raspored ulica starorimskog castruma. Glavne ulice Decumanus i Cardo Maximus još uvijek su sačuvane u svom izvornom drevnom obliku. Dobro očuvan je i Marafor, rimski trg (forum) s dva hrama, jedan od kojih je podignut u 1. stoljeću i posvećen rimskom bogu Neptunu. Očuvano je par kuća iz romaničkog razdoblja (Romanička kuća na Maraforu), kao i nekoliko divnih mletačkih gotičkih palača. Istarska sabornica, izvorno franjevačka gotička crkva iz 13. stoljeća, preuređena je u baroknom stilu u 18. stoljeću. Grad je bio opasan obrambenim zidinama od 12. do 19. stoljeća.
Kompleks Eufrazijeve bazilike iz 5. stoljeća, koji je na mjestu izvorne crkve prvi put proširen u 6. stoljeću pod Bizantom i biskupom Eufrazijem, predstavlja najvažniji i najvrijedniji kulturni spomenik Poreča, a UNESCO ga je 1997. zaštitio kao spomenik svjetske baštine