Općina Tar-Vabriga
Tar i Vabriga – dva mjesta – jedno naselje. Danas su Tar i Vabriga, šireći se jedan prema drugome, postali jedno naselje, dijeli ih tek prometnica Pula – Trst.
Općina Tar-Vabriga broji ukupno 1.990 stanovnika prema Popisu stanovništva iz 2011. Prostire se na području od 28.2 km2.
U prošlosti su to bile tri župe, tri zvonika, tri crkve: Sv. Martina, Sv. Mihovila, Sv. Antona. Tarčani, Vabrižani i mještani okolnih naselja (Perci, Grdići, Rošini).
Plodna je to visoravan (112 metara nadmorske visine), koja se s jugozapada blago spušta ka suncu i moru, a sa sjeverne stane strmo ka ušću rijeke Mirne. Prekrasan je to vidikovac: na sjeveru Novigrad, a na jugu Poreč. Za vedrijeg vremena vide se Alpe, a s tarskog zvonika pogled seže i do zvonika Sv. Marka u Veneciji, koji mu je sučelice, s onu stranu Jadrana.
Gospodarstvo Tara-Vabrige vezano je uglavnom uz turizam, kako uz iznajmljivanje privatnog smještaja tako uz turističko naselje Lanterna udaljeno 3 km. Ribarstvo i ugostiteljstvo su na drugom mjestu zastupljenosti, a ljudi su se sve više počeli baviti poljoprivredom i maslinarstvom.
Na tom mikro-prostoru kao da je sublimirana sva povijest: jasno vidljivi tragovi stopa dinosaurusa, stari šezdesetak milijuna godina, otkrivene kosti i kljove mamuta, gradine pretpovijesnih ljudi. Na svijetlo dana izlaze rimske ville rusticae, uljare, ladanjske vile patricija i carskih obitelji, “tvornice” amfora, potopljene luke i gatovi.
U župnoj crkvi Sv. Martina u Taru, bogatoj prelijepim palama i skulpturama svetaca, ljeti se održavaju koncerti klasične glazbe. Ta je crkva proširena i obnovljena početkom 19. stoljeća u spomen dolaska pape u obližnju Tarsku valu. O tome svjedoči kameni latinski natpis na zabatu iznad ulaznih vratiju crkve: NJEGOVA SVETOST PAPA PIO VII. BIO JE U LUCI TARSKE VALE 13. I 14. KOLOVOZA 1800. U crkvi Blažene Djevice Marije u Vabrigi dvije su slike majstora Zorzi Venture iz 1602. godine. Fratu krasi romanički zvonik iz 13. stoljeća.
Stručnjaci FAO-a znanstveno su utvrdili kako upravo podno Tara, na plantaži Larun , zori maslina koja daje najbolje ulje u Europi.
Mrežom se zatvara zaljev, opkoli riba, potom se mreža, duga i do dva kilometra, vuče prema kraju. Ribe, najčešće brancini i cipli, u velikim jatima dolaze odvajkada u ovaj zaljev, gdje se miješa slatkovodna Mirna s morskom vodom. Drugi ribarski zaljev je Santa Marina, on pripada Vabrižanima. Ribarske brodice isplovljavaju u predvečer ka pučini, “bacaju” se mreže, a narednog jutra, ako je sreće, s mrežom se vadi riba.
U ovom zaljevu je i uzgajalište školjaka, ali i izletište s restoranom. Kad nije vrijeme ribarenja, ribari neizmjernom ljubavlju obrađuju svoje maslinike i vinograde.
Općina Tar-Vabriga daje svoj doprinos ribarstvu kroz organizaciju različitih manifestacije. Poznate su Fešta od pedoći, Fešta od sardona (krajem srpnja).